Marika Vicari & Jernej Forbici - NEGATED LANDSCAPE

Dok se svijet suočava s prekretnicom najvažnije je pitanje – in extremis – pitanje zaštite okoliša, i dok znanstvenici opisuju apokaliptičke scenarije onoga što bi se moglo dogoditi kada bi se temperatura povećala za dva stupnja, dva umjetnika opisuju svoje vizije krajolika. Ovaj je projekt posvećen prirodi. Prije svega postavljen je tako da ga treba istražiti i prijeći. Čarobna šuma koje nam kroz šuštanje svojih grana i škripanje svog lišća govori o starim pričama, ne negoduje već šapuće uspomene. Od svojih slikarskih početaka, Jernej Forbici - kroz svoju moćnu, pastoznu sliku, natopljenu drevnim odjecima upozorava publiku na razaranja koja izazivaju tvornice aluminija u Sloveniji. Ipak, ono što još uvijek prevladava na tim golemim, hipnotičkim platnima jest osjećaj milosti i mira, koji se materijalizira unutar njegovih renesansnih pozadina. Dijalog se pretvara u žalosni pjev kroz osjetljive grafitne radove Marike Vicari: mnoštvo suhonjavih stabala proteže se u beskraj, mirna polja prekrivena su snijegom, živahne su grane uronjene u povjetarac koji miriše na mahovinu.
(Alessandra Redaelli)

"Bit će to kao ulazak u drugačiju prirodu, u krajolik golemih oblika: tanka koža od crvene zemlje, čvorovi zapletenih biljaka i trave, lišće koje pokriva zemlju, snažan izvor zraka i energije održava svježinu i mekoću i jedno svjetlo koja oživljava dvije instalacije: izložba započinje kao dijalog i rasprava o krajoliku, o zemlji koju je izgradio, prešao i organizirao čovjek, a zatim se slobodno razvija da bi se raspravljalo o okolišu i negodovalo, ali uglavnom da bi se pažnja publike usmjerila na normalne - ili otuđene situacije, u kojima se njihova tijela stavljaju u nepoznatu vezu s prirodom. Pejsaži se prisjećaju zemlje, pukotina, šuma, prolaza ... Metamorfoza prostora i vremena, jezika i stvarnosti ih definira.

LANDSKIP je izložba koji razmatra krajolik dvojako: kao humaniziranu evoluciju suvremenog života (Jernej) i kao čistu prirodu šuma i drveća (Marika), koja je temeljni resurs biološke raznolikosti i ljepote. Zemljin razvoj, manipulacije, uništavanja, čovječanstvo, krajolik, biološka raznolikost i klima, identitet i uloga šuma su neke od glavnih tema izložbe. Dva umjetnika istražuju i ekološko pitanje, protagoniste njihovog umjetničkog istraživanja, kao i promjene koje su se dogodile unutar okoliša - zemlje, uzrokovane našom kulturom, civilizacijom i poviješću. Kroz svoja djela JERNEJ FORBICI i MARIKA VICARI traže vlastiti identitet unutar krajolika, mišljenog kao LANDSKIP, u svom najstarijem značenju. Dakle, izvan manipulacije, deforestacije i barbarstva ili volje samog čovječanstva .... Priroda je jedini resurs koji može regenerirati i stvoriti život. "Jernej Forbici i Marika Vicari"

Jernej Forbici biografija

Jernej Forbici rođen je u Mariboru (Slovenija) 1980. godine. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji u klasi profesora Di Raco-a, a potom završava magisterij za vizualne i izvedbene umjetničke discipline. Od 1999. godine izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u raznim europskim zemljama, u Sad-u, Kanadi, Argentini i Kini. Učestvuje na mnogobrojnim bijenalima, a 2007. i 2011. na 52. te 54. Venecijanskom bijenalu. Godine 2009. Akademija likovnih umjetnosti u Veneciji posvetila je retrospektivu Jerneju Forbici-ju u Magazzini del Sale, koju je kurirao Carlo Di Raco. Godine 2011., nakon što je objavio prvu monografiju i predstavio pet retrospektivnih izložaba u Italiji i Sloveniji, pozvan je da sudjeluje na izložbi “Il fuoco della natura” u Trstu. Godine 2012. dobio je stipendiju Ministarstva kulture Republike Slovenije te odlazi na umjetničku rezidenciju u London, gdje se posvećuje studiji engleskih majstora. Od 2013. do 2018. godine prezentirao je svoje projekte u raznim javnim ustanovama i privatnim galerijama u Italiji i inozemstvu (Venecija, Varese, Milano, Latina, Piacenza, Montesarchio, Beč, Maribor i Luksemburg). Godine 2017. osmislio je projekt "Before It Comes Next", kojeg izlaže u Galeriji Romberg u Latini, a 2018. godine projekt ”Welcome to the Final Show” u Galeriji Punto Sull'Are u Vareseu u Italiji i u Galeriji grada Ptuja u Sloveniji. Njegovi radovi su vrlo relevantni i imaju bitno mjesto na suvremenoj međunarodnoj umjetničkoj sceni. Danas je Jernej prisutan na mnogim važnim izložbama i sajmovima te se njegovi radovi nalaze u zbirkama brojnih institucija i privatnih kolekcionara. Živi i radi na relaciji Strnišče (SLO) i Vicenza (IT).

Marika Vicari biografija

Marika Vicari rođena je 1979. u Vicenzi. Živi i radi u Creazzu u blizini Vicenze. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji 2003. godine, a 2005. završava magisterij dizajna i produkcije vizualnih umjetnosti na FDA, IUAV u Veneciji. Od 2000. godine izlaže na brojnim izložbama u Europi, SAD-u, Meksiku, Brazilu, Kanadi i Kini. Djeluje i kao samostalna kustosica, a od 2008. godine kreativna je direktorica ART STAYS festivala. U 2018. godini izlaže na brojnim samostalnim izložbama, između ostalih i na; "Lo sguardo in cammino", "Romberg arte contemporanea", "Latina", otvoreni studio "Cite internationale des arts", Pariz. Skupne izložbe u 2017. godini: Future, Galleria l'Occhio, Venice; Magna karta, Galleria Punto sull'arte, Varese; Alpe Adria, Kro Art Contemporary, Beč; DifferenteMente, Romberg, Latina; Field of vision, 15 ° Festival ART STAYS, Galerija Fo.Vi, Kidričevo.

Narcis Kantardžić - Slike bezimene

Snovima natopljeno i u sebe uronjeno slikarstvo Narcisa Kantardžića umalo već trideset godina izlazi iz okvira aktualnih likovnih zbivanja. Sa svojim anakroničnim, gotovo atavističkim formalnim i sadržajnim izrazom, možda nehotično, ali uspješno izbjegava svrstavanje u neku od likovnih ladica. Potpunoma u opoziciji s neidentificiranom strukturom suvremenih umjetničkih praksi, rigidnim modernizmom ili s iscrpljenim postmodernizmom i zaostalim u vremenu, on, izranjajući iz transpovijesnoga osjećaja neizbježnosti vlastite sudbine i u svakom trenutku sveprisutne fizičke prolaznosti, suprotstavlja bezvremenu, vječnu priču o arhetipskim konstantama u preobrazbi svijeta. Zaokružena u halucinantne, ponovno doživljene simbolične slojeve kolektivne memorije zapadne kulture, uzvišenost i bezgraničnost tih klasično konstruiranih prizora koji izviru iz idealističke platonske ideje o ljepoti istine i istinitosti ljepote, dobivaju plamteću auru s kojom se transcendentalno uzdižu u sfere duhovnoga doživljavanja svega što nas okružuje. (Marko Košan)

Narcis Kantardžić rođen je 1958. u Derventi. S dvadeset godina upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu gdje diplomira u klasi profesora Miroslava Čorovića. Zajedno s kolegama s likovne akademije osniva grupu "Zvono" 1982., tri godine nakon otvaranja istoimene kultne kafe-galerije. Samoorganizacijom, strastvenošću i entuzijazmom grupa budi kulturnu i umjetničku scenu u Sarajevu te postaje jedna od ključnih umjetničkih skupina osamdesetih godina 20. stoljeća u bivšoj državi (Jugoslaviji). Početkom devedesetih Narcis Kantardžić seli najprije u Njemačku, a potom u Sloveniju, gdje i danas živi. 

U stvaralačkim početcima Narcis se odmah odmiče od akademskih i suvremenih načela "gradnje", dodaje svojim radovima gipsane ili betonsko-plastične elemente, okvire koji postaju neodvojiv dio slike, šire slikarsko polje te daju slici status objekta. Na njegovim se slikama gotovo redovito pojavljuju metafizički elementi bilo da slika pejzaže, ljude ili nebesa. Izmišljena monumentalna arhitektura ostala je bitna i osnovna odrednica Narcisova slikarstva sve do današnjih dana. S vremenom Narcis je povećavao formate, unapređivao slikarsku vještinu i više vremena posvećivao detaljima. Pejzaži su, s novim tisućljećem postajali virtuozniji, podsjećaju na vedute renesansnih majstora. Pored svjetionika, babilonskih kula i izmišljenih tornjeva na slikama se počinju nazirati tvornice, veliki industrijski objekti u apokaliptičnim ozračjima, spaja se romantična napetost prirode i čovjekova usamljenost, prizivajući slikarstvo iz doba romantizma.

Unatoč previranjima suvremenih umjetničkih praksi i tendencija, Narcis ostaje dosljedan sebi, svom izrazu koji sažima i spaja sizifovski čin slikanja s duhovnom bezvremenošću. 

Vibor Juhas - Paviljon svaštarija

Biografija:

Vibor Juhas rođen je 1982. godine u Puli. Bavi se ilustracijom, animacijom, glazbom i filmom.

Autor je nekolicine glazbenih spotova uglavnom sastava iz Pule i okolice.

2011. završio je svoj prvi kratki igrani film No Way Out.

2012. godine u suradnji sa Monteparadiso kolektivom stvara dugometražni dokumentarni film Monteparadiso 20. 

Ilustrator je dječjih knjiga "Strahosmijeh" (2012., tekst - Vanja Marković), " Ponoć u Parku 52 (2014., tekst - Vanja Marković), Gladijatori - igraj se i uči (2016., tekst - Milena Joksimović) i ilustrator i ko-autor stripa "Mr.Joe" (2017., tekst- Vjeran Juhas). U suradnji sa Manuelom Šumbercem autor je interaktivne slikovnice "Žive razglednice Pule" za koju je tekst napisao Miljenko Jergović i interkativne izložbe "Storywood"

Dizajnirao je i animirao scenografiju za predstavu Vampirska kronika - Jure Grando (2016., režija - Damir Zlatar-Frey) koja je osvojila Nagradu hrvatskog glumišta 2016. za najbolju scenografiju. 

Režiriao je i animirao kratkometražne animirane filmove "Cijena ugljena", 2016. i "Zarobljenici ugljena", 2017.

Autor je mnogih plakata i animiranih jingleova za razne manifestacije i predstave (Sa(n)jam knjige u Istri, Monte Librić, Pula Film Festival, Istarsko Narodno Kazalište, Uljanik...)

Kataloški tekst:

Pošto je autor primoran sam sebi pisati informacijski tekst o svome radu odlučio je to učiniti na najbolji mogući način. A to je kratko i relativno neinformirajuće.

Naime, iako izbor ilustracija koje čine ovu izložbu djeluje relativno nasumičan i bez ikakvog reda i smisla to je apsolutno istina. Ali kako se najlakše predstaviti publici na prvoj samostalnoj izložbi u rodnom gradu nego svime što ti padne pod ruku. Granica se negdje morala postaviti te su izabrani samo digitalni radovi ( iscrtani i obojani pomoću supermodernog računala sa 3 monitora i digitalnog penkala).

Ono što povezuje sve radove iz ove zbirke jest njihova nevezanost za ikakav definirani projekt - sve ilustracije stvorene su u rupama i pauzama, za vrijeme vikenda i praznika, bolovanja i i skrivanja od obaveza.

Da...i sam autor upravo sjedi iznenađen koliko je vremena potrošio na "crtanje po kompjutoru" a mogao je ljubiti psa ili nahraniti suprugu. 

Ne...čekaj...

Robert Pauletta - Ono što se ne-smije

Nakon dužeg vremena Lovro i ja smo se našli u Berlinu, te tom prilikom popušili nekoliko kutija cigareta. Za mene su bile nove, donio ih je Lovro, zvale su se American Spirit a proizvodio ih je Santa Fe Natural Tobacco Company Inc., i bile su zaista dobre. Lovro je rekao da su te cigarete prirodne, tj. ekološke, da imaju svoju osviještenu publiku i da su u velikoj mjeri politički korektne. Složili smo se o bitnosti tih činjenica.

Doista na kartonskom se licu svjetlo-tirkizne kutije ponad naziva proizvoda crvenkastim slovima isticalo Natural, i ja sam znao da to nije bez razloga.

Kutiju je ukrašavala ilustracija, onako siluetna, koja je prikazivala indijanskog poglavicu kako puši dugu lulu mira. Indijanski poglavica za kojeg vjerujem, onako intuitivno, da je iz plemena Siuxx, prikazan je crnom bojom, što je pomalo neočekivano, dok je njegova perjanica bijela baš kao i lula ukrašena perom.

Poglavicu  pozadinski i profilno obasjava naglašen crveni krug obrubljen zlatom, kojeg možemo doživjeti kao izlazeće sunce ili veliki zalazeći mjesec.

Moon.

Bilo je to što Vam pričam u ranom i toplom srpnju 2013.godine. Amra se spremala proslaviti rođendan a ja sam postavljao izložbu. Nakon ugodne večere popraćene pivom i pokojom formalnom radoznalošću, koje smo si  međusobno izmjenjivali, Amra nas je napustila, pa smo se mi nastavili družiti. Obišli smo neke lokale uz rijeku da bi je zatim u neko doba prešli. Zora nas je zatekla u strastvenoj partiji šaha dok nas je Dan budnim okom pratio.

Bilo je nečega u tim cigaretama. 

Robert Pauletta, 1.12.2017.

Životopis

Rođen je 2. veljače 1961. u Premanturi. Srednju umjetničku školu pod voditeljstvom Ivana Obrovca pohađa u Puli. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1985. godine u klasi prof. Ferdinanda Kulmera. Od 1983. do 1985. surađuje u atelijeru Ede Murtića.  1987. godine jedan je od osnivča HDLU Pule, kasnije HDLU Istre. Od 1991.- 2003. radi kao profesor na Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. 2003. godine, u studenom, osniva se MMC LUKA gdje radi kao umjetnički voditelj. 2007. u izdanju HDLU-Istre izlazi monografija o umjetnikovom radu.

2009. postaje član HZSU –a. Posvećuje isključivi profesionalnom umjetničkom radu.

2013. osniva Umjetničku organizaciju Robot, te u Puli s kolegama B.Šumonjom i T.Bičić pokreće rad galerije POOLA.

Kontakt

Tel: 0917930033
E mail: robert2pauletta@gmail.com
Web: www.robertpauletta.com

Živko Marušić

Slikar Živko Marušić rođen je 1945. godine u Colornu u blizini Parme u Italiji. 

Od 1967. do 1971. godine studira slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji, a od 1971. do 1973. godine studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani gdje završava i specijalku 1975. godine sa temom “Fotografija kao osnova za nastanak slike”.

Od svojih početaka vjeran je figurativnom slikarstvu.  U ranim sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, u skladu s duhom vremena, proširuje sliku u prostor, a nakon toga ostaje u dvodimenzionalnoj slici.

U osamdesetim godinama, slovenski likovni krtičar Andrej Medved, svrstava ga među vodeće predstavnike “Nove slike” . Karakterizira ga promjena  formata slike koje postaju duge i uske, s izraženim okomicama.

Početkom devedesetih pridružuje mu se i njegova kćerka Ira kada slikaju zajedno i ova izložba rezultat je tog procesa.

Ira Niero Marušić

Rođena 1989. u Kopru, Slovenia. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji 2012. godine. U istom gradu završava i postdiplomske studije 2015. godine stičući zvanje magistra slikarstva pod mentorstvom profesora Carla Di Raco-a i Alda Grazzi-a sa tezom “ Vrijeme i umjetnost” .