Đorđe Jandrić - Kodikamo hrpa
– uputstvo za gledanje izložbe
Istaknuti hrvatski umjetnik Đorđe Jandrić dobro je poznat istarskoj i pulskoj publici jer je sudjelovao na sve tri međunarodne manifestacije Tu smo, imao samostalnu izložbu u Muzeju suvremene umjetnosti Istre (u tamošnjem fundusu nalaze mu se dva rada), a tamo je bio zastupljen i na nekoliko skupnih problemskih izložbi. Na svim je tim izložbama predstavljao različite manifestacie svoje Hrpe, koja predstavlja svojevrstan umjetnikov heteronim. Hrpe, začete u devedestim godinama, prvotno su bile realizirane nasipavanjem ili istresanjem nekiparskih materijala koji su formirali poluamorfne stošce. Vrlo su se brzo transformirale u dvodimenzionale prostorne tlocrtne projekcije piramide ili stošca, najčešće kao grafitni crteži koji su predstavljali kvadrat kojem su upisani krug i istokračan trokut. Jandrić ih radi skicozno i namjerno nesavršeno, a svevši hrpu na crtež uspostavlja eklatantan znak kojim svodi volumen na dvodimenzionalan iskaz.
Takvi crteži, točnije njih deset, čine i polovicu izložbe u pulskoj galeriji Poola, dok drugu polovicu čini identični broj crteža QR koda, a obje grupe crteža, formata 51 x 51 cm, Jandrić je prostoručno iscrtao grafitnom olovkom. Nulti crtež prve serije gusto je iscrtan crni kvadrat, te potom u pravilnom nizu slijedi niz ranije opisanih linearnih projekcija Hrpe, s time da se njihov format recipročno smanjuje. Inicijalna ideja je bila da se nacrta devet crteža Hrpi posvećenih prirodnim brojevima (od jedan do devet) s pridružujućim (ne)brojem nulom kao simbolom početka i kraja. Prvi crtež je cjeloviti format Hrpe kakve je Jandrić radio u niz varijanti u zadnjih dvadesetak godina; drugi crtež dijeli format po visini i širini s brojem dva, dakle na četiri kvadrata od kojih su dva s projekcijom Hrpe, a dva su prazna; treći dijeli format na devet kvadrata, tri s Hrpom a šest praznih te se tom matematičkom logikom stiže do posljednjeg, devetog koji se sastoji od osamdeset i jednog kvadrata s devet ispunjenih Hrpama, a sedamdeset i dva prazna. Drugu seriju čine grafitni crteži QR kodova, od kojih (premda se to ne vidi na prvi pogled) niti jedan nije isti. Kako smo u zadnje vrijeme navikli, kad vidimo QR kod snimimo ga Smartphonom te na zaslonu pogledamo što nam kazuje. U ovom slučaju aplikacija će pokazati identične crteže prve serije samo što oni sada nisu u negativu (bijelo na crnom) već u kolorističkom spektru. Raspored boja nije uvijek isti, kao što ni nacrtani QR kodovi nisu jednaki te nam autor govori da unatoč današnjoj nevjerojatnoj tehnološkoj ekspanziji još uvijek konačni rezultat ovisi o ljudskoj ruci, koju je još Henri Focillon u svome eseju Pohvala ruci uzdignuo kao savršeni alat koji kreativno prenosi naše misli i osjećaje. Serija QR kodova završava praznim bijelim kvadratom koji odgovara početnom crnom kvadratu prve serije čime je krug zatvoren. Maljevičevo savršenstvo redukcionističke umjetničke misli i ruka umjetnika i danas su, unatoč računalnim algoritmima i sve češćoj uporabi umjetne inteligencije, ono što pokreće i uzdiže ljudski duh, samo ga treba znati pronaći i sačuvati u virtualnoj stvarnosti o čemu nam Jandrić govori ovom izložbom.
Mladen Lučić
Životopis / Biography
Đorđe Jandrić rođen je 7. prosinca 1956. u Zadru gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju „Vladimir Nazor“. Studij arhitekture na Sveučilištu u Zagrebu upisao je 1975. ali ga prekida 1978. godine kada u istom gradu na Akademiji likovnih umjetnosti upisuje Nastavnički odsjek te studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Diplomirao je 1985. i stekao zvanje profesora likovnog odgoja i likovnih umjetnosti. Počeo je izlagati već kao student treće godine ALU na 13. salonu mladih u Zagrebu 1981., a do danas je održao trideset samostalnih i sudjelovao na osamdesetak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Predstavnik je Republike Hrvatske na izložbi Kip i objekt u Bratislavi 2005. i u Ženevi na izložbi Europart 2008. godine. Kao izabranik Ministarstva kulture RH, a u sklopu kulturne razmjene dviju država, boravi u Liechtensteinu radeći u ateljeru kolegice Brigitte Hasler.
U svom permanentnom istraživanju pojma skulpture izražava se u gotovo svim vizualnim medijima (kiparstvo, slikarstvo, crtež, performans, video, film).
Autor je više skulptura u javnim prostorima, a 1998. godine izradio je plaketu Bjelovarsko-bilogorske županije i plaketu Tihomir Trnski. U razdoblju od 1992. do 1994. bio je grafički urednik i dizajner časopisa Kinoteka.
Autor je likovnoga postava monografske izložbe Zlatka Boureka u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 2003. te koautor (uz Z. Boureka) likovnoga postava izložbi Museum 1846-1996., 1996. i Metallica, 2002. u Povijesnom muzeju Hrvatske i izložbe Baranja se šareni, 1999. u Etnografskom muzeju u Zagrebu.
Od 1985. do 1991. radi kao nastavnik u osnovnoj i srednjim školama, a 1995. godine počinje raditi kao asistent na Tekstilno - tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje 2007. dobija zvanje docenta. Iste godine prelazi na Akademiju primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci gdje je radio u trajnom zvanju redovitog profesora do umirovljenja 2022.
Živi i radi u Zagrebu.
Nagrade i priznanja / Awards and Acknowledgements
- 2018. Nagrada Ex Aequo, 26. slavonski biennale, MLU, Osijek
- 2013. Prva nagrada na natječaju Pessoa mojim očima; Veleposlanstvo Portugala U Hrvatskoj
- 2008. Nagrada za urbanu intervenciju, Tu smo, MSUI, Pula; Zahvalnica Sveučilišta u Rijeci
- 2007. Prva otkupna nagrada, Likovna kolonija, Zavičajni muzej, Rovinj; Zahvalnica Sveučilišta u Rijeci
- 2000. Dobitnik donacije Zagrebačke banke, Zagreb
- 2000. Druga nagrada 7. triennale hrvatskog kiparstva, Gliptoteka HAZU, Zagreb
- 1991. Prva nagrada 16. biennale mladih, Moderna galerija, Rijeka
- 1988. Prva nagrada za skulpturu, 20. Salon mladih, HDLU, Zagreb
