Adresa: Kandlerova 14, 52100 Pula | Zimsko radno vrijeme: pon - pet 11.00 - 14.00 h ili na upit

12.01.2024.

Đanino Božić: Dobra strana loše slike

Od prvih nastupa Đanina Božića u Puli prošlo je više od trideset godina. Isto toliko godina je prisutan i na umjetničkoj sceni, prije svega hrvatske i potom (srednje) europske sredine. Kako god odredili geografske prostore, za Đanina Božića zasigurno možemo reći da je postojan sudionik i poznavatelj umjetničkih zbivanja vlastitog vremena, osobnost koja se predstavlja kao samosvjestan, autentičan, profinjeni, kreativan i nadasve produktivan umjetnik. Svo to vrijeme Božić stvara, izlaže i znatiželjno prati što se to događa u svijetu umjetnosti, otvarajući si time nova poglavlja i područja istraživanja oblikovnih struktura i njihovih razrada. Bez obzira na to što su mu bliski logos i red, tj. minimalizam i neokonstruktivizam, u svojoj dugogodišnjoj karijeri  pokazuje da može posve lako, gotovo zaigrano, prošetati i kroz različite umjetničke idiome

Tako i ova izložba Đanina Božića u Galeriji Poola, nije linearna niti narativna, nego fragmentirana u recentnim objektima,  slikarskim reljefima i skulpturalnim instalacijama, čija se artikulacija rješava umjetnikovom usredotočenošću na pitanje njihove prostorne kombinatorike. Na taj je način izlagački prostor, u skladu s unaprijed izabranim radovima koji se dijelom prividno multipliciraju, dijelom su monokromna ili taktilna, modificirao u svojevrsnu likovnu scenografiju.  Međutim, definirana forma postava nije ograničavajuća, baš naprotiv, upravo unutar nje razotkriva se  „estetsko stanje“ koju Božić podvrgava konceptima interferencija materijala, boja i oblika što aplicira u repertoare određenih cjelina. 

Jedna od cjelina jesu i „Arhivirane slike“, serija radova nastalih rezanjem oslikane površine na uske trake, koje potom Božić zgusnuto slaže u ručno rađene kutije. Određenje,  svaku sliku do 4 m², staru ili novo rađenu, komprimira  u volumen dimenzija 19x19x2 cm.  Tim postupkom on (veću) sliku pretvara u (manji) objekt čiji sadržaj jest 'slika', ali izmijenjene veličine i teksture. Taj makro/mikro odnos, taj prijelaz iz prošlog vremena slike u sadašnjost objekta, koji ne gubi na promišljanju logike medija, za umjetnika označava praćenje kretanja značenja.

Za mene transformacija slike u objekt nije samo rezanje površine slike kako bi se uništio njezin  trag, nego se radi i o utrošenom vremenu moje koncentracije, o procesu kojem forma poprima drugi oblik. . 

Slične postupke primjenjuje na seriji radova koje imenuje „Uzorci“. Razlika je u tome što tu koristi koprenu 'slike', geometrijski perforiranu metalnu površinu. A u svaki njezin majušni otvor sadrži pomno birane uzorke različitih memorabilja, od uporabnih predmeta, fotografija, reklamnih letaka, omota slatkiša ili do starih monografija i knjiga. 

U principu ne bacam ništa, čak ni ostatke s mog radnog stola. Svaki detalj ima neku svoju priču, a ja ih koristim kao materijalnu zapitanost.  

Nije da je riječ o nekom freaku koji opsjednuto gomila sve što pronalazi. Sasvim suprotno, Božić pažljivo izdvaja ono što može nanovo iskoristiti. Pomodno bi rekli kako je riječ o recikliranju, međutim njega ne zanima retorika uvaženih tema, kao ni izravna poruka, nego transkodiranje oporave u novu vizualnu cjelinu. 

Ono što nalazim i birano čuvam, ja promatram  kroz spektar likovnih formi. Ponekad je to zbog boja, ponekad oblika ili materijala, rijetko zbog  nekih uspomena.  Treba samo cijelo to obilje svačega pažljivo složiti jedno pored drugog da dobije posve novo značenje.

Iz Božićeve 'kolekcije viška' izdvojit ćemo još jednu cjelinu. Zove ih mikro instalacijama, a u galerijskom prostoru supostavlja jednu od njih. Oko vertikalne osi, koja viri iz  metalnog kućišta,  nižu se različiti predmeti koje nalazi prilikom obalnih šetnji, kao i manje plastične igračke iz sinova djetinjstva. Ako dodirnete vertikalu, što većina i učini jer ih prepoznatljivi predmeti privlače, cijela će se konstrukcija zanjihati. Ne znamo otkud Božiću takav raspored, niti je li nas uvlači u problematiku plastičnog otpada, no svi ti predmeti svejedno izazivaju nekakvu veselost, jedno osjećanje djetinje radosti.

Iako mu je 'mikro kolekcija viška' zbog te veselosti ponešto drugačija od ostalih izloženih radova, u njoj je sagledana nit Božićeve vizualne gramatike.  Ona dokumentira današnju irelevantnost konstrukcija, rasporeda, sustava. Jedino je pravilo da se sve može posložiti ovako ili onako, da se sve može mijenjati ili eliminirati iz značenja,  da može prelaziti iz jednog rasporeda u drugi, iz jednog sustava u drugi. 

Služeći se reverzibilnom strategijom suodnosa različitosti  i suprotnosti, riječ je o pomaku koje nije samo ikonografija materijala ili naracija tema,  nije niti puko 'slaganje' dijelova,  nego su to sada prije istovremena i raznomjesna povezivanja radnji koje Božićevi radovi mogu zauzeti prema prostoru, gledatelju i vremenu.

U tom je smislu izložba Đanina Božića u Galeriji Poola još jedna od njegovih vizualizacija određenog mentalnog sklopa koji svojom zaigranom odmaknutošću povezuje umjetničke, konceptualne i diskurzivne mislim bez retoričkog ekshibicionizma. 

Jerica Ziherl

Biografija autora

Đanino Božić (1961, Pula) diplomirao je 1986. likovne umjetnosti (kiparstvo) na Pedagoškom fakultetu u Rijeci. Samostalne izložbe priređuje od 1984. Od 1985. sudjeluje na brojnim skupnim izložbama suvremene umjetnosti u Hrvatskoj i inozemstvu. Bavi se slikarstvom, kiparstvom, grafikom, crtežom, knjigama umjetnika, instalacijama i ambijentima. Dobitnik je nekoliko priznanja i nagrada. Živi i djeluje kao samostalni umjetnik u Novigradu.