Pierre Tol - ”Communicating vessels”
Nije bilo električne struje ali dovoljno je dnevne svjetlosti ulazilo kroz pukotine u zidu. Razina moje energije pala je na niske grane. Mozak kao da mi je bio ugašen cigaretom i misli su mi gmizale po podu. Nokti su bili crni, a ruke mi se neprestano znojile. Očni kapci su padali na pola koplja. Ožiljci na mome tijelu prizivali su muhe i infekcije su bile moguće.
Možda me je dugi boravak u divljini učinio nepristupačnijim, ne znam. Nemojte me pogrešno shvatiti. Rođen sam i odrastao u gradu, moji omiljeni stihovi iz djetinjstva bili su;
I WAS NEVER INTO NATURE, I WAS INTO WILDERNESS
I never wanted to be an artist. I wanted to be a Magician.
There was no electricity, but there was enough daylight coming through the cracks in the wall. My energy level was low. As if I put out my cigarette on my brain, and then my thoughts were scattered on the floor.. My nails were dirty and my hands were sweaty. My eyes were heavy. Cuts on my body invited flies, and infections were possible.
Being in the wilderness for so long probably made me unapproachable, I don't know. Don't take me wrong. I was born and raised in the city and
I WAS NEVER INTO NATURE, I WAS INTO WILDERNESS
I never wanted to be an artist, I wanted to be a Magician.
Biografija
Pierre Tol, rođen je 1970. godine u Amsterdamu, Nizozemska.
Autodidakt je, bavi se uglavnom performanceom, audio-instalacijama, glazbom, fotografijom i videom.
Sam početak vezuje za fotografsko-filmski studio u Amsterdamu u kojem radi krajem ‘80-tih. Nakon što je nekoliko godina živio u Pyrénées-Orientalesu u Francuskoj vratio se u Nizozemsku te radi sa lokalnim kazališnim skupinama kao izvođač i lutkar. U kasnim ’90-tim započinje produkciju avangardne gazbe i izvedbenih umjetnosti te suradnju sa međunarodnim umjetnicima.
Osnovao je tonski studio i atelje kostima/rekvizita u Amsterdamu. Tijekom proteklih godina uglavnom se bavi sa zvukom skladanjem, eksperimentalnom glazbom, zvučnim instalacijama, videom i radiom.
