Nebojša Šerić-Shoba/Šoba - Vrata Zapadne Europe

Jednom je Joseph Beuys, nakon održane političke demonstracije, pomeo gradski trg te sve smeće postavio u izložbenu vitrinu.

U Zapadnu Europu može se stići na različite načine. Ali, za nas izvana, "ući u Zapadnu Europu" prvo znači dobivanje vize. Da bismo uopće dobili vizu, potrebno nam je pozivno pismo osobe koja već živi i radi tamo gdje želimo otići. S tim pismom, 50 njemačkih maraka, valjanom putovnicom i dvije fotografije u ruci moramo čekati u redu, ponekad jedan ili dva dana, pred vratima željenog veleposlanstva. Za to su nam potrebni sendviči i topli napitci. Kada jednom uđemo, moramo pokazati ove dokumente kao i ostale koji se odnose na naš život ovdje, kod kuće, kao dokaz da ne želimo ostati ni dan duže od roka na vizi, a koja će nam (ako nas sreća posluži) biti odobrena i izdana.

Posljednjih nekoliko godina u Europi svjedoci smo sve većeg broja izbjeglica i prognanika. Bosna, Hercegovina, Čečenija: to su samo neka mjesta gdje su se nedavno dogodile užasne stvari. Ljudi se sele ne samo zbog rata; ponekad su ekonomski razlozi dovoljni da ljudi jednostavno skupe svoje stvari i odu na neko novo mjesto gdje će možda imati priliku naći dobar posao, biti slobodni i imati "normalnije" uvjete za život. Zapadna Europa omiljeno je odredište ljudi koji žele pobjeći iz svoje zemlje i započeti novi život. Tim je ljudima najveći problem kako tamo stići.

S druge strane, zapadne zemlje već imaju prevelik broj stranaca. Promijenila se njihova politika i za strance unutar granica Zapadne Europe jednostavno više nema mjesta. 
Viza je poput umjetne slobode, privremena mogućnost da se doživi ono što netko, zbog mjesta svog rođenja, oduvijek ima kao svoje neotuđivo pravo.

Martina Grlić - Iz ciklusa Proizvod

Martina Grlić pripada mlađoj generaciji hrvatskog slikarstva koje je usmjereno na figuraciju i narativni potencijal slike. U svome radu ona reflektira promjene koje su se dogodile i još uvijek se događaju unutar postsocijalističkog društva. U ciklusu Tvornica, središnje mjesto zauzima figura radnika koji u socijalističkoj mitologiji nosi oznaku heroja a tokom tranzicije biva žrtvom marginalizacije.

Ciklus slika Proizvod sastoji se od prikaza svakodnevnih predmeta, proizvedenih u pogonima starih tvornica, a pokušaj je rekolekcije osobnog i kolektivnog sjećanja iz vremena socijalizma.

Biografija

Datum rođenja 4. veljače 1982, Zagreb. Obrazovanje 2004-2009 Akademija likovnih umjetnosti Zagreb, smjer slikarstvo

Samostalne izložbe

2014. “Proizvod”, muzej grada Lošinja, Mali Lošinj
2014. “Bolje od stvarnosti”, galerija Zuccato, Poreč
2014. “Proizvod” galerija Josip Račić, Zagreb
2013. “Tvornica” galerija Karas, Zagreb
2012. “World to come” galerija Događanja, Zagreb
2011. “Atomic Landscapes#2” galerija Cekao, Zagreb
2010. “Atomic Landscapes”, galerija SC, Zagreb

Skupne izložbe

2014. “Mundus vadit retro” KIBLA, Maribor Slovenia
2014. 32. Salon mladih, HDLU, Zagreb
2013. “Novi hrvatski realizam”, HAZU, Zagreb
2013. 2. Bijenale slikarstva, HDLU, Zagreb
2013. 53. Porečki annale “Art must be beautiful”, Poreč
2013. 48. Zagrebački salon, HDLU, Zagreb
2013. T-HT nagrada, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
2012. “PARS PRO TOTO”, Loft Sevigne, Paris
2012. 31. Salon mladih, HDLU, Zagreb
2012. Erste Fragmenti 8, MSU, Zagreb
2011. “Druga stvarnost: nadolazeći hrvatski slikari”, Kunstlerhaus, Beč
2011. 1. Bijenale slikarstva, HDLU, Zagreb
2010. 22. Slavonski bijenale, GLUO, Osijek
2010. 45. Zagrebački salon, HDLU, Zagreb
2010. 30. Salon mladih, HDLU, Zagreb
2009. Girl Power fest Koprivnica
2008. “Transfer magije”, galerija Forum, Zagreb
2008. “Marinu Držiću crtežom”, Dubrovačke ljetne igre, Dubrovnik

Nagrade

2012. Novi fragmenti 8, Grand Prix za najbolju sliku

Rezidencije

2014. Glo’art, Belgija

Kontakt

Jačkovina 68, 10090 Zagreb
tel. +385 91 727 7291
email. martinagrlic@yahoo.com
web. www.martinagrlic.com

Milijana Babić (HR) & Ida Hansson (SE) – Put yourself in my place

Milijana Babić (1974) - vizualna umjetnica čiji rad često zalazi u polje live-arta. Živi i radi u Rijeci. Polazišna točka njezinog rada je vlastita pozicija žene i umjetnice koju propituje u svojem neposrednom okruženju.

Diplomirala je likovnu umjetnost na Tehnološkom institutu u Durbanu u Južnoafričkoj Republici te magistrirala na Akademiji za likovnu umjetnost i dizajn u Ljubljani. Dugogodišnja je suradnica festivala Mesto žensk u Ljubljani. Od 2007. surađuje sa Akademijom primijenjenih umjetnosti u Rijeci, kao viša asistentica i na razvoju studijskog programa Medijskih umjetnosti i praksi.

Članica je umjetničke organizacije Delta 5 u Rijeci. Izlagala je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu.

Ida Hansson (1978) - vizualna umjetnica koja radi u mediju performansa i videa. Živi i radi u Umei, u Švedskoj. U svojim radovima bavi se pitanjima identiteta, roda i normalnosti, koristeći alter-ega i zamjenu uloga.

Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Trondheimu, u Norveškoj, a magistrirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Umei. Članica je odbora umjetničke galerije Verkligheten u Umei te suradnica u organizaciji umjetničkog festivala Survival Kit u organizaciji iste galerije.

Kao kustosica i predavačica djeluje na institucijama u Umei i Norveškoj. Izlagala je na izložbama u Švedskoj, Norveškoj i Latviji.

Lovre Artuković

09.05.2014. - 30.05.2014.

Lovro Artuković, hrvatski međunarodno priznati slikar sa stalnom adresom u Berlinu, predstaviti će sebe kao i svoju samostalnu izložbu, u Galeriji POOLA. Suvremeni hrvatski slikar i grafičar koji primarno slika figurativne motive na platnima velikih dimenzija,
rođen je 1959. godine.

Do 2003. radio je kao asistent na likovnoj akademiji u Zagrebu, potom se preselio u Berlin gdje i sada živi kao profesionalni slobodni umjetnik. Njegovo slikarstvo bazira se na intimi i istražuje figuraciju koristeći ikonografiju urbane civilizacije.

Njegovi radovi čine dio mnogih galerijskih, muzejskih i privatnih zbirki diljem svijeta, kao što su npr. Neda Young New York, Fillip Trade Collection Zagreb i Essl Muzej Suvremene umjetnosti u Beču.

Zhel

11.04.2014. - 30.04.2014.

Zhel (Željko Vukičević) rođen je u Puli 1969, živi i radi u Londonu od 1999. Sa javnim radom započinje 1993. kao član glazbene grupe Messerchmitt, a kasnije, 1995., započinje samostalnu karijeru pod pseudonimom Zhel. Od 1999. živi i radi u Londonu kao autor i dodatno potvrđuje svoju multimedijalnu djelatnost producentskim radom u Londonu i Cambridge-u.

2010. diplomira na Anglia Ruskin Univerzitetu u Cambridgeu kao magistar umjetnosti na polju filmske teorije. Sljedeće godine započinje doktorski studij na temi koja obuhvaća istraživanje odnosa filmske etike, estetike i zvuka kod filmova tzv. novog ekstremizma. Između 2010. i 2013. na polju sound i video arta istražuje odnos zvuka i slike; koncepte anticipacije i manipulacije. Njegovi radovi prikazuju se u umjetničkim centrima i galerijama poput ICA (London, UK), FACT (Liverpool, UK), Cultural Olympics (Weymouth, UK), Peloton (Sidney, Australia), Metro Cinema (Canada), Media Art Weeks (Kyoto, Japan), Transmediale festival (Berlin Germany) i Media and Forum (Moscow, Russia) između ostalih.

Od 2012. godine organizira i kurira Screamstation Fest, filmski festival kratkog filma koji istražuje odnos zvuka i slike u suvremenoj eksperimentalnoj i tradicionalnoj kinematografiji.

Slaven Tolj

14.03.2014. - 04.04.2014.

Slaven Tolj je predstavnik nove umjetničke prakse u Hrvatskoj, u koju se ubraja postobjektna umjetnost, performans, akcija, happening, land art, ambijenti, instalacije, novi mediji i drugo. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1987. godine u klasi profesora Petra Waldega. Bio je hrvatski povjerenik na 51. Venecijanskom bijenale-u 2005. Predsjednik je Vijeća za nove medije pri Ministarstvu kulture RH.

Tolj djeluje u kulturnom polju kroz više funkcija - kao kustos, umjetnik i voditelj umjetničkih radionica. Kroz sve vidove njegovog djelovanja provlači se osviještenost za društvena i politička pitanja, a ključno mjesto u njegovom opusu ima grad Dubrovnik, kojem se uvijek iznova vraća kako bi reagirao na narušavanje njegovih vrijednosti, kako za vrijeme rata tako i u trenutačnoj političkoj klimi. U njegovim djelima često se provlači i tematika Domovinskog rata.

Radovan Kunić

14.02.2014. - 07.03.2014.

Unutar slike

Tko je jednom zavirio u dom običnog mediteranskog Hrvata mogao je doživjeti taj ambijent s Radovanovih slika. Za one tromije percepcije, kojima je svakidašnje "obično" (a "obično" nezanimljivo), dobro bi došlo biti Japanac ili Kanađanin na trenutak, samo da mogu iskusiti egzotičnost te svojevrsne harmonije poriluka i utičnice, kako bi Radovan možda rekao. U tom smislu, možemo se složiti da nam umjetnik, htio-ne htio, poručuje da vrijedi osjećati se dobro u juhi slučajnih okolnosti koje čine svijet u kojemu smo se našli. Teškom bi se mukom u ovim radovima pronašla kakva kritika ičega, eventualno na drugu-treću loptu, što je pak suviše usiljena analiza, pa stoji u dis-balansu s naravi slikarove intencije, odnosno slike (Radovan svaki put postigne što je htio, tim lakše što je vjerovatno otvoren da uskladi želje s onime što je ispalo). Ponekad je  pak duboko nezadovoljan ukupnim rezultatom, pa napušta sliku pred samim krajem, iz samo njemu poznatih razloga (riječ je o sličnim slikama jednakih tehničkih i slikarskih kvaliteta).Cijeneći sokove zdravog razuma, ne treba mu da je slika cool - važno je da je slika istinita, a istina što ne-spektakularnija to slađa. Zašto on uopće slika? Radijatori, razglednice, lažni Bidermajer s početka 1960-ih, banane, kutije od banana i Radovanovi anonimni prijatelji; uporni, polu-ilustrativni realizam s eventualnim primjesama nadrealizma u tragovima (tu i tamo poneki objekt prkosi silama gravitacije), čisto da se prstohvat prostodušne zvrckavosti doda ukupnom spokoju prizora gdje uglavnom nekoliko objekata i jedna do dvije osobe poziraju pred en face zidom, što odaje njegov mladi duh. Njegove slike nikada ne žele biti nešto što već nisu - često su toliko nepretenciozne da bi ih čovjek tanjih živaca mogao pronaći gotovo nepodnošljivima. Nakon (njemu) olako (tj. znalački) postavljenog koncepta sadržaja i kompozicije, on ulazi u koštac s (nama drugima) ezoteričnim slikarskim problemima tradicionalističke slikarske doktrine, pa škica tu i tamo u Taschenovo izdanje Botticellija i Velazqueza, što ih je kupio bio dok je studirao za 30 kuna s novinama na kiosku. Ukupan dojam njegovog prijedloga pogleda na Svijet/Život bio bi taj da je i Staro i Novo uvijek Novo, ali ne dovoljno eksplicitno da bi u tome pronašli "poruku" rada - rad, kao ni Svijet/Život, nema samo jednu poruku, smisao, cilj; ima ih pregršt, i stoje rame uz rame, sasvim ne-piramidalno.

Bruno Velčić, mag.art

Kratka biografija

Radovan Kunić rođen je 1987. u Rijeci. Nakon završene gimnazije, upisuje studij na Akademiji primijenjenih umjetnosti sveučilišta u Rijeci na kojem je diplomirao u klasi prof. Violića 2012. godine te stekao naziv magistra primijenjenih umjetnosti. Iako kipar po formalnom obrazovanju slikarski senzibilitet je prevladao i potkraj studija preuzeo glavnu ulogu u njegovom stvaranju. Priredio je dvije samostalne, i sudjelovao na podosta skupnih izložaba a za svoj rad je i više puta nagrađivan, od čega valja izdvojiti nagradu TZ grada Rovinja na umjetničkoj manifestaciji Grisia 2012. te nagradu na natječaju za mlade hrvatske umjetnike Erste fragmenti 9. Član je HDLU Rijeka. Živi u Matuljima, a neumorno radi (slika) u Rijeci.

Radovan Kunić
Put Puhari 6, 51211 Matulji
097 629 3987
rkunic@gmail.com

Ljiljana Vlačić

08.11.2013. - 29.11.2013.

Ugašeno i isprano sunce u pijesku i crvenilu zemlje Zimbabwea.
Zvijezde u tamnoj modrini afričkog neba.
Koliko ljubavi toliko i života na oltaru osmjeha Položeno i izloženo,a k tomu mnogo toga i odloženo Još u Odgodu "Sutrašnjeg dana",u nadu dakle, u vjeru Zavedeno, jer izvodimo uvedeni dolazak i odlazak.
Na drugoj strani nasmiješene Velike Zbrke treperimo U horizontu Odlagališta!
Eto prilike za pravu nagodbu
između ovoga tu i onoga tamo,
Drugoga: horizontalno i vertikalno dakako.
Nagodbu između zrnca pijeska kao ljubavi,i zrnca pijeska u tami.

Sve slike su kombinirane tehnike.

Kratka biografija

Ljiljana Vlacic rođena je  1970 u Puli. Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovne umjetnosti u Veneciji u klasi prof. Umberta Borelle. Izlagala je na više samostalnih i brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dugo godina je živjela i radila u Zimbabweu. Momentalno živi i radi u Labinu.

Damir Babić

04.10.2013. - 25.10.2013.

Tko je protjerao tišinu? Srca venu.

Svakom od nas dostupan je osjećaj da se iza misli koja filtrira sva naša iskustva nalazi nešto drugo.Taj je trenutak onaj u kojem si dopuštamo stati i vidjeti da ne moramo vjerovati u svaki od tih impulsa koji se većim dijelom odvijaju u našoj odsutnosti i u skladu s njima određivati vlastito djelovanje. To je trenutak Tišine.

Naša psihološka i kulturološka uvjetovanost ne dozvoljava nam da tom trenutku posvetimo pažnju i prepoznamo u njemu nešto stvarno. Umjesto da dopustimo Tišini njeno prirodno kretanje, skloniji smo prekriti je mišlju i tako se vratiti u zonu sigurnog koja nas odvaja od onog što jest. To što jest je Stvarnost.

Naša percepcija svijeta uglavnom nas dovodi u susret s idejama, predođbama i mišljenjima o tome što bi trebalo ili nebi trebalo biti, a vrlo rijeko ili nikad, s golom i neiskrivljenom Stvarnošću. Gotovo ništa ne može ući u prostor našeg iskustva, a da tome nešto ne dodamo. Ovisni smo o događajima koje neumorno proizvodimo, a možda još i više o tumačenjima i značenjima koja im pridajemo, pa su nam nerijetko ona sama dovoljna. Gomilamo uvjerenja kako bismo našli odgovarajuću zamjenu našoj nemoći da dođemo u kontakt sa Stvarnošću, i te smo privide u svakom trenutku spremni braniti. Zanimljivo je kako nam ne pada na um da onome što je stvarno nije potrebna obrana. Nije mu potrebno niti naše mišljenje.

Zaboravili smo na Tišinu. Svi napori svijeta usmjereni su prema tome da nam onemoguće primjetiti i prepoznati njenu Prisutnost. U najboljem slučaju sjetimo se po-bjeći u njen zaklon kada nas borba s iluzijama dovoljno iscrpi,ali najčešće se zadovoljavamo njenom površinom ili vanjskim karakteristikama. Istinska Tišina ostaje nam nepoznata ako je shvaćamo kao odmorište pred neki novi izazov.Tišina na koju želim ukazati stalna je Prisutnost u nama i svim oblicima i pojavama svijeta. Ona je suštinska jezgra Bića i prolaz koji vodi u Stvarnost. Htjeli mi to priznati ili ne, naše zaustavljanje pred tim prostorom obilježeno je debelim naslagama straha. A on je sasvim normalan, jer Tišina je granica na kojoj se počinje klimati sigurnost naših privida.

Ako ove slike ne odustaju od pomnog bilježenja oblika opažajnog svijeta, to je zato jer Stvarnost nije negdje drugdje.Ona je u pogledu. Zapravo,ona je sam pogled kojeg još nije prisvojila misao. Sva je Priroda naša unutarnja Priroda. Taj odnos možemo negirati, što i činimo, ali ne možemo potpuno prigušiti poziv koji u tom odnosu postoji, da prestanemo stalno nešto tražiti izvan onog što već jest. Sva nam stvarnost upućuje isti poziv, svakog trenutka, samo što je on u dodiru s Prirodom jasniji, jer je takva i Tišina koju nam ona posreduje.

Dopuštanjem Tišine granice između samoopažanja i opažanja svijeta postaju prozirnije upravo zato što slabi stisak naše poistovjećenosti s mentalnim konstrukcijama za koje vjerujemo da predstavljaju nas ili da nam služe u komunikaciji s tim svijetom. Ovaj ponor u percepciji između unutarnjeg i vanjskog nesvjesno nastojimo smanjiti novim zamislima o nama samima ili objektu našeg opažanja, kako bismo ublažili nelagodu osjećaja trajne odvojenosti. Stvaranje sasvim suprot-nog učinka čini se da nas uopće ne zabrinjava.

Kao što se tijelo većim dijelom sastoji od praznog prostora, tako se um u svom prirodnom stanju, sastoji uglavnom od Tišine. Mjera u kojoj se udaljujemo od te činjenice jasno se odražava u svijetu kakvog poznajemo.

Damir Babić