Alen Floričić: Samostalna izložba Alena Floričića
Video ambijent Bez naziva, istaknutog suvremenog hrvatskog umjetnika Alena Floričića, postavljen u Galeriji Poola, sastoji se od dvije video projekcije kojima je zajednička tema, odnosno narativni subjekt – šuma. Radi se o promišljenoj ambijentalnoj instalaciji gdje se video radovi istovremeno suprotstavljaju i nadopunjuju. Konfrontiraju se sadržajem i veličinom projekcije a dopunjuju jedinstvenim motivom šume, kao i zvukom jednoličnih udaraca koji je međusobno nesinkroniziran te proizvodi zvučnu kulisu kontroliranog nereda. Velika projekcija postavljena je na bočnom zidu galerije dok je mala smještena na kraju njene uzdužne osi, u niši nasuprot ulazu.
Iako dominira prostorom, veći rad je kontemplativno – meditativnog ugođaja, dok manji, kojem se posjetitelj mora dosta približiti kako bi ga mogao jasno vidjeti, posjeduje naglašen pokret koji sobom nosi i notu agresivnosti. Inverzija nije slučajna.
Nalazimo se u istoj šumi a autor nam nudi izbor da li ćemo se prikloniti njenom uništenju (na maloj projekciji vidimo čovjeka kako udara drvo) ili ćemo svojim duhom s njom saživjeti. U oba videa čujemo identičan zvuk koji bi se mogao iščitati kao onaj što ga proizvodi udarac, ali je važnije da je on sinkroniziran s trenutkom kada se u slici događa ritmički definiran skok od nekoliko frameova unatrag. U oba videa čujemo identičan zvuk koji bi se mogao iščitati kao onaj što ga proizvodi udarac, ali je važnije da je on sinkroniziran s trenutkom kada se u slici događa ritmički definiran skok od nekoliko frameova unatrag. Postupak multiplikacije, kojeg ovdje nalazimo, karakterističan je za Alenov umjetnički izraz, jednako kao i autoreferencijalnost kojom autor kroz svoj lik postavlja problemsku suštinu radnje, te ga sada vidimo kako pokušava oboriti drvo. Između ostalog, likovnim jezikom rečeno, Floričić konfrontiranjem ovih radova uspostavlja i dihotomiju između apstraktnog i figurativnog. Prirodni oblici na većoj projekciji specifičnim rakursom kamere dovedeni su do neprepoznatljivosti što gledatelja nužno dovodi do meditativnog raspoloženja kojeg potiče i zvuk gotovo strojnog ritma koji akcentira pomak u slici što sve zajedno izmiče logici realnog i vodi u sferu duhovne i predmetne apstrakcije. Narativnost i figuralna prepoznatljivost manjeg videa postavlja pitanje realiteta koji se ponavljanjem iste radnje dovodi do apsurdnosti. Ovaj video ambijent, bez obzira na fizičku veličinu, ne superponira jedan rad u odnosu na drugi već im ostavlja naglašenu autonomiju dok zajednički tvore cjelinu zasnovanu na profinjenoj dihotomiji koja unatoč alogičnosti postaje poveznicom apsurdnih Floričićevih svjetova.
Floričić ovim radom ostaje dosljedan svom dosadašnjem umjetničkom opusu kojim je iskazao iznimnu naklonost redukcionizmu i minimalizmu te je ostvario impresivan opus koji pripada samom vrhu hrvatskog umjetničkog videa. Ostao je vjeran i korelaciji prostora u kojem izlaže i video rada kojeg izlaže te je na tim tragovima realizirao i ovaj ambijent kojim nastavlja svoja sistematična istraživanja koja nastoje proniknuti do same biti umjetničkog djela. Danas već ima nečeg anakronog u Floričićevom radu jer kada gledamo multimedijske radove nove generacije u kojima je uključen video, primjećujemo da je njegova upotreba, izražaj i funkcija bitno promijenjena, odnosno da mu nove tehnologije diktiraju potpuno drugačiju estetiku te više ne znamo radi li se o umjetnosti, artificijelnim video igrama ili samodopadnoj računalnoj animaciji. Kod Floričića sa sigurnošću možemo utvrditi da se radi o duboko promišljenom i dosljedno provedenom postupku kojemu je isključivi smisao ostati u domeni istraživanja isključivo umjetničke provenijencije.
Mladen Lučić
Biografija autora
Rođen 1968. u Puli. Diplomirao je kiparstvo na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, te završio postdiplomski studij Videa i Novih medija na ALUO Ljubljana.
U svom umjetničkom radu bavi se raznim medijima, s naglaskom na video, najčešće u formi prostornih video instalacija. Izlagao je na 50-tak samostalnih i više od 150 skupnih izložbi, između kojih: "Ispričati priču" i"Here tommorow" (MSU, Zagreb), "New video, New Europe" ( The Renaissance Society, Chicago), „3 Croatian artists at P.S.1“ (P.S.1 MoMA, New York) i ostale.
Bio je jedan od predstavnika Hrvatske na 51. Biennalu suvremene umjetnosti u Veneziji, 2005. godine.
Za svoj rad primio je 12 nagrada, između kojih: Biennale mladih u Rijeci (1991.) , Grand Prix Salona mladih u Zagrebu (1998.), 2. nagrada Zagrebačkog salona (2005. i 2007.), 2. nagrada na međunarodnoj izložbi „Tu smo“ (MSUI Pula, 2010.); Nagrada Ivo Kalina za 2015./ 2016. godinu za retrospektivnu izložbu video radova u MMSU Rijeka. Radovi mu se nalaze u fundusima svih značajnijih hrvatskih muzeja i kolekcija suvremene umjetnosti, te u nizu lokalnih i privatnih zbirki umjetnina.
Od 1997. g predaje u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. Od 2008. do 2012. predavao je i na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a od 2022. g profesor je na studiju Dizajna i audiovizualnih komunikacija Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli.
