Address: Kandlerova 14, 52100 Pula | Open (winter): Mon - Fri 11 am - 2 pm or by appointment

Tomislav Buntak - Paradiso resort u Puli

From 3rd May to 02nd June 2022
10.05.2022.

Tomislav Buntak - Paradiso resort u Puli

Buntak - slike

Veliki dio opusa Tomislava Buntaka (1971), slike, crteži i murali na zidu, posebice site-specific ultravioletne instalacije, označuje pojam sintagama čudesno u umjetnosti odražen kroz mnogobrojne izložbe od kojih iz rane faze valja izdvojiti izložbu nesvakidašnje retro-suvremene figuracije (Galerija Miroslav Kraljević, 1994); potom koloristički intenzivne, crteže (Galerija Nova, 1995), a kao polaritet crno-bijele slikarske vizualizacije (Galerija SC, 1996  - Nagrada na 24. Salonu Mladih), kao i ciklus od 500 ulja u malim formatima (Galerija Arteria, 1998) te prva samostalna izložba u Galeriji Galženica (2000), s tzv. postmodernim postimpresionizmom.

Sve što je gotovo protjerano iz većeg djela suvremene umjetnosti, a djeluje na promatrača  doživljajem čudesnoga, ushićenjem…, potom pitanjem kako je realizirano, bit je i svrhovitost, Buntakova slikarsko-crtačkoga doživljaja i interpretacije svijeta - kulturne baštine čovječanstva, prinesene medijem vizualnoga polja, ili nizovima vizualnih polja: od kvadrata do zidnoga murala, području suvremene umjetnosti i spiralama ovodobnih vizualnih komunikacija. Imaginacijskim, psihološkim odrednicama iluzije u umjetnosti, i suvremenim otklonima od njih, raznolikim razinama fascinacije umijećem, strašću, Buntakova umjetnička ekspanzija u opsegu: slika na platnu crtačkih bilježnica, klasične definicije crteža, preko mekih granica specifičnih vizualizacija, gdje crtež pretače u sliku; sliku koja je temeljena i na crtežu, sve do optičkih hibrida gdje ne možemo sa sigurnošću utvrditi što je crtež, a što slika, odnosno gdje je tradicija utkana u suvremenost i obrnuto, kao i što nam Buntakove slike donose, a što mi svjesno i nesvjesno projiciramo u njih?

Na vrlo određen način Buntakova slika kozmička je, kozmološka i sanjalačka. Svojevrsna je slika fantazije slobode od nečega i slobode za nešto, kakovu naslućujemo iz imaginarnog: magijskoga, mitološkog i religijskoga zlatnog doba, kada je čovjek bio neraskidivo povezan s prirodom; kada je bio dio lančane reakcije: zlatnoga reda svega što postoji…, od atoma, metala i stanica, oblika života do zvjezdoznanstva i futurističkih međuzvjezdanih letova. Iz tih razloga slika Tomislava Buntaka je univerzalna. O tome svjedoče samo neke dalje navedene izložbe od: Konačne pobjede nebeske vojske ( Galerija Miroslav Kraljević, 2004), monumentalni  site-specific crtež MMSU-Rijeka (2004), Zagrebački salon - Nagrada Aica (2005), koji je drukčijoj poetici i ikonografiji ostvaren in situ u  P.S.1 (New York, 2005), te sudjelovanje na mnogobrojnim izložbama koje propituju pojmove, ideje i realizacije suvremenoga crteža i slike.

 Na vrlo osebujan način Buntak projicira vlastitu imaginaciju, fantazijsku sliku stvarajući  svojevrsni povezani slikovni strip jednog boljeg nedosanjanog svijeta u kojem žive duh i stanje duha, mir i harmonija, sliku u kojoj još uvijek postoje jednakost, pravda i sloboda.  To je osobna i univerzalna potraga za subjektivnom slobodom u granicama mogućeg, zapravo slika slobode po sebi i u sebi iz koje se kasnije zrcali sve, pa i nacrtani sliko-crteži, nacrtanoga pogleda na svijet.

  Slike svijeta u kojoj žive i borave plemeniti divljaci.Stoga su one u učinku i panateizmu: obožavanju božanske prirode i prirodnoga, romantične i romansirane. U najboljem smislu te riječi, Buntak je inventivan i inovativan umjetnik, ali i katalizator: postmoderni nomad ili postmoderni eklektik. U mediju tradicionalnoga polja slike - o tome pokatkada egzotičnome svijetu - svjedoči izložba u Studiju Moderne galerije Josip Račić (2007), kao i posebice specifične i fluidno optičke ambijentalne vizualizacije - Umjetnički paviljon u Zagrebu (2008) - Nagrada Vladimir Nazor, potom bijela izložba u Galeriji Kranjčar (2009), kojom autor propitkuje tehniku crteža u bareljefu, a izložbena trijada završava s mega-konceptom ultravioletne slikarsko-crtačke magije u desakraliziranoj samostanskoj crkvi  Galerije Božidar Jakac u Kostanjevici na Krki (Slovenija 2012).

 Nakon toga Tomislav Buntak vraća se tradicionalnijem, a opet suvremenom poimanju crteža i slike izložbama u Galeriji Marisall (2012), i recentnim izložbama u Galeriji Galženica i Galeriji Kula - Palača Milezi u Splitu (2014). Uz to Butnak izlazi iz uobičajenih galerijskih prostora u klupsku scenu popularne kulture site-specifcom u klubu Sublink (2014-2015), i ispitivanjem mogućnosti suvremene umjetnosti u javnome prostoru s paradigmom komunikacije u javnim prostorima - Dječja bolnica u Klaićevoj unutar sveučilišnoga projekta - humanizacija prostora zdravstvene ustanove, te realizacijom u duhu suvremene sakralne umjetnosti Krista Pantokratora u Kovačićevoj crkvi  sv. Blaža u Zagrebu (2015). 

Kao što na vizualno-sadržajnoj razini, kršćanske vrijednosti: oprosta i milosrđa, ljubavi, ili ljepote Boga i anđela, Buntak utka u opće ljudske teme i vrijednosti iz doba ranih kultura i antičkoga svijeta prije kršćanstva, tako i obrnuto: Buntak humanizam i suosjećanje, pravednost, igru i ljepotu utjelovljuje u sakralne prizore koji onda odražavaju iskonsku religioznost: misterij, ljubav prema Bogu i čovjeku, suosjećanje i milosrđe. Vrline koje nisu samo privatne, već svjetonazorske i opće ljudske - u odnosu čovjeka prema nečemu što smatra božanskim. Dosadašnji  Buntakov opus svjedoči o autorovu   umijeću, vještini i imaginaciji crteža, slike i ambijenta koji povezuje različita doba, izvore i kulture  s duhom suvremene umjetnosti u kojem se prožimanje prošloga, sadašnjega i budućnosnoga uvida u svijet temelji na promatranju sebe i toga svijeta oko sebe.

Njegova posvećenost figuraciji i ispitivanju slikarskog i crtaćkog jezika održala se od vremena nesklonog takovom izričaju do vremena kada je takav izraz postao suvremen i otvorio prostor novim generacijama mladih slikara i slikarica te kontinuirano djeluje na pokušaju proširenja klasičnog medija unutar suvremene percepcije i vizualnosti i likovnosti slike i crteža.

Željko Marcijuš

Biografija

TOMISLAV BUNTAK rođen je u Zagrebu 24. travnja 1971. Godine 1989. upisao se na  Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 1997. na Nastavničkom odsjeku, slikarstvo u klasi prof. Miroslava Šuteja te iste godine postao članom HDLU-a u Zagrebu.  Od 2010. radi na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, trenutno je dekan i red. prof. art. na Slikarskom odsjeku. Od 2009. do 2018. dopredsjednik u HDLU-u Zagrebu, trenutno predsjednik HDLU-a u Zagrebu. Sudjeluje u različitim oblicima organiziranja umjetničkih projekata te promoviranja važnosti umjetničkog stvaralaštva i razvoja umjetničke scene te važnosti umjetničkog  visokog umjetničkog obrazovanja.

Nagrade i priznanja

  • 1994. Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu
  • 1996. Nagrada XXIV. Salona mladih
  • 1997. Nagrada Zagrebačke banke, diplomski rad
  • 2005. Nagrada hrvatske sekcije AICA ( međunarodne udruge likovnih kritičara) na 39. Zagrebačkom salonu
  • 2008. Nagrada Kabineta grafike na 4. hrvatskom trijenalu crteža
  • 2009. Nagrada "Vladimir Nazor"
              Odlikovanje "Red hrvatskog pletera"
  • 2012.  Pasionska baština, druga nagrada
  • 2017. SFERAKON, posebna nagrada za uređenje Subspace hostela ( zajedno s Hrvojem Krlićem )
  • 2017. Odlikovanje “ Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića”

Radovi u zbirkama

  • Muzej suvremene umjetnosti, Zagrebu
  • MMSU, Rijeka
  • Moderna galerija, Zagreb
  • Galerija umjetnina, Split
  • Nacionalna sveučilišna biblioteka, Zbirka grafike i crteža, Zagreb

Seminari, stipendije, studijski boravci

  • 2005. P.S.1 New York , SAD 
  • 2008. Tokyo Wonder Site (TWS), Tokyo , Japan 
  • 2012. One sided story, Halle 14, Spinnerai, Leipzig, Njemačka 
  • 2019. Xin Dong Cheng gallery for contemporary art, Peking, Kina

U dosadašnjem umjetničkom radu održao je više od 65 samostalnih i više od 80 skupnih izložbi.

Prilozi