Tomislav Buntak - Paradiso resort u Puli
Buntak - slike
Veliki dio opusa Tomislava Buntaka (1971), slike, crteži i murali na zidu, posebice site-specific ultravioletne instalacije, označuje pojam sintagama čudesno u umjetnosti odražen kroz mnogobrojne izložbe od kojih iz rane faze valja izdvojiti izložbu nesvakidašnje retro-suvremene figuracije (Galerija Miroslav Kraljević, 1994); potom koloristički intenzivne, crteže (Galerija Nova, 1995), a kao polaritet crno-bijele slikarske vizualizacije (Galerija SC, 1996 - Nagrada na 24. Salonu Mladih), kao i ciklus od 500 ulja u malim formatima (Galerija Arteria, 1998) te prva samostalna izložba u Galeriji Galženica (2000), s tzv. postmodernim postimpresionizmom.
Sve što je gotovo protjerano iz većeg djela suvremene umjetnosti, a djeluje na promatrača doživljajem čudesnoga, ushićenjem…, potom pitanjem kako je realizirano, bit je i svrhovitost, Buntakova slikarsko-crtačkoga doživljaja i interpretacije svijeta - kulturne baštine čovječanstva, prinesene medijem vizualnoga polja, ili nizovima vizualnih polja: od kvadrata do zidnoga murala, području suvremene umjetnosti i spiralama ovodobnih vizualnih komunikacija. Imaginacijskim, psihološkim odrednicama iluzije u umjetnosti, i suvremenim otklonima od njih, raznolikim razinama fascinacije umijećem, strašću, Buntakova umjetnička ekspanzija u opsegu: slika na platnu crtačkih bilježnica, klasične definicije crteža, preko mekih granica specifičnih vizualizacija, gdje crtež pretače u sliku; sliku koja je temeljena i na crtežu, sve do optičkih hibrida gdje ne možemo sa sigurnošću utvrditi što je crtež, a što slika, odnosno gdje je tradicija utkana u suvremenost i obrnuto, kao i što nam Buntakove slike donose, a što mi svjesno i nesvjesno projiciramo u njih?
Na vrlo određen način Buntakova slika kozmička je, kozmološka i sanjalačka. Svojevrsna je slika fantazije slobode od nečega i slobode za nešto, kakovu naslućujemo iz imaginarnog: magijskoga, mitološkog i religijskoga zlatnog doba, kada je čovjek bio neraskidivo povezan s prirodom; kada je bio dio lančane reakcije: zlatnoga reda svega što postoji…, od atoma, metala i stanica, oblika života do zvjezdoznanstva i futurističkih međuzvjezdanih letova. Iz tih razloga slika Tomislava Buntaka je univerzalna. O tome svjedoče samo neke dalje navedene izložbe od: Konačne pobjede nebeske vojske ( Galerija Miroslav Kraljević, 2004), monumentalni site-specific crtež MMSU-Rijeka (2004), Zagrebački salon - Nagrada Aica (2005), koji je drukčijoj poetici i ikonografiji ostvaren in situ u P.S.1 (New York, 2005), te sudjelovanje na mnogobrojnim izložbama koje propituju pojmove, ideje i realizacije suvremenoga crteža i slike.
Na vrlo osebujan način Buntak projicira vlastitu imaginaciju, fantazijsku sliku stvarajući svojevrsni povezani slikovni strip jednog boljeg nedosanjanog svijeta u kojem žive duh i stanje duha, mir i harmonija, sliku u kojoj još uvijek postoje jednakost, pravda i sloboda. To je osobna i univerzalna potraga za subjektivnom slobodom u granicama mogućeg, zapravo slika slobode po sebi i u sebi iz koje se kasnije zrcali sve, pa i nacrtani sliko-crteži, nacrtanoga pogleda na svijet.
Slike svijeta u kojoj žive i borave plemeniti divljaci.Stoga su one u učinku i panateizmu: obožavanju božanske prirode i prirodnoga, romantične i romansirane. U najboljem smislu te riječi, Buntak je inventivan i inovativan umjetnik, ali i katalizator: postmoderni nomad ili postmoderni eklektik. U mediju tradicionalnoga polja slike - o tome pokatkada egzotičnome svijetu - svjedoči izložba u Studiju Moderne galerije Josip Račić (2007), kao i posebice specifične i fluidno optičke ambijentalne vizualizacije - Umjetnički paviljon u Zagrebu (2008) - Nagrada Vladimir Nazor, potom bijela izložba u Galeriji Kranjčar (2009), kojom autor propitkuje tehniku crteža u bareljefu, a izložbena trijada završava s mega-konceptom ultravioletne slikarsko-crtačke magije u desakraliziranoj samostanskoj crkvi Galerije Božidar Jakac u Kostanjevici na Krki (Slovenija 2012).
Nakon toga Tomislav Buntak vraća se tradicionalnijem, a opet suvremenom poimanju crteža i slike izložbama u Galeriji Marisall (2012), i recentnim izložbama u Galeriji Galženica i Galeriji Kula - Palača Milezi u Splitu (2014). Uz to Butnak izlazi iz uobičajenih galerijskih prostora u klupsku scenu popularne kulture site-specifcom u klubu Sublink (2014-2015), i ispitivanjem mogućnosti suvremene umjetnosti u javnome prostoru s paradigmom komunikacije u javnim prostorima - Dječja bolnica u Klaićevoj unutar sveučilišnoga projekta - humanizacija prostora zdravstvene ustanove, te realizacijom u duhu suvremene sakralne umjetnosti Krista Pantokratora u Kovačićevoj crkvi sv. Blaža u Zagrebu (2015).
Kao što na vizualno-sadržajnoj razini, kršćanske vrijednosti: oprosta i milosrđa, ljubavi, ili ljepote Boga i anđela, Buntak utka u opće ljudske teme i vrijednosti iz doba ranih kultura i antičkoga svijeta prije kršćanstva, tako i obrnuto: Buntak humanizam i suosjećanje, pravednost, igru i ljepotu utjelovljuje u sakralne prizore koji onda odražavaju iskonsku religioznost: misterij, ljubav prema Bogu i čovjeku, suosjećanje i milosrđe. Vrline koje nisu samo privatne, već svjetonazorske i opće ljudske - u odnosu čovjeka prema nečemu što smatra božanskim. Dosadašnji Buntakov opus svjedoči o autorovu umijeću, vještini i imaginaciji crteža, slike i ambijenta koji povezuje različita doba, izvore i kulture s duhom suvremene umjetnosti u kojem se prožimanje prošloga, sadašnjega i budućnosnoga uvida u svijet temelji na promatranju sebe i toga svijeta oko sebe.
Njegova posvećenost figuraciji i ispitivanju slikarskog i crtaćkog jezika održala se od vremena nesklonog takovom izričaju do vremena kada je takav izraz postao suvremen i otvorio prostor novim generacijama mladih slikara i slikarica te kontinuirano djeluje na pokušaju proširenja klasičnog medija unutar suvremene percepcije i vizualnosti i likovnosti slike i crteža.
Željko Marcijuš
Biografija
TOMISLAV BUNTAK rođen je u Zagrebu 24. travnja 1971. Godine 1989. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 1997. na Nastavničkom odsjeku, slikarstvo u klasi prof. Miroslava Šuteja te iste godine postao članom HDLU-a u Zagrebu. Od 2010. radi na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, trenutno je dekan i red. prof. art. na Slikarskom odsjeku. Od 2009. do 2018. dopredsjednik u HDLU-u Zagrebu, trenutno predsjednik HDLU-a u Zagrebu. Sudjeluje u različitim oblicima organiziranja umjetničkih projekata te promoviranja važnosti umjetničkog stvaralaštva i razvoja umjetničke scene te važnosti umjetničkog visokog umjetničkog obrazovanja.
Nagrade i priznanja
- 1994. Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu
- 1996. Nagrada XXIV. Salona mladih
- 1997. Nagrada Zagrebačke banke, diplomski rad
- 2005. Nagrada hrvatske sekcije AICA ( međunarodne udruge likovnih kritičara) na 39. Zagrebačkom salonu
- 2008. Nagrada Kabineta grafike na 4. hrvatskom trijenalu crteža
- 2009. Nagrada "Vladimir Nazor"
Odlikovanje "Red hrvatskog pletera" - 2012. Pasionska baština, druga nagrada
- 2017. SFERAKON, posebna nagrada za uređenje Subspace hostela ( zajedno s Hrvojem Krlićem )
- 2017. Odlikovanje “ Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića”
Radovi u zbirkama
- Muzej suvremene umjetnosti, Zagrebu
- MMSU, Rijeka
- Moderna galerija, Zagreb
- Galerija umjetnina, Split
- Nacionalna sveučilišna biblioteka, Zbirka grafike i crteža, Zagreb
Seminari, stipendije, studijski boravci
- 2005. P.S.1 New York , SAD
- 2008. Tokyo Wonder Site (TWS), Tokyo , Japan
- 2012. One sided story, Halle 14, Spinnerai, Leipzig, Njemačka
- 2019. Xin Dong Cheng gallery for contemporary art, Peking, Kina
U dosadašnjem umjetničkom radu održao je više od 65 samostalnih i više od 80 skupnih izložbi.
