Multiple authors: It can't happen here / Ovdje se to ne može dogoditi
U Subotu, 14.11.2020. u 19 h, galerija Poola, Kandlerova 14, Pula predstavlja izložbu It can't happen here / Ovdje se to ne može dogoditi.
Izlažu: Martina Grlić, Zlatan Vehabović, Marko Tadić i Pavle Pavlović. Izložba ostaje otvorena do 04.12.2020.
Prije nekog vremena Bojan Šumonja, voditelj pulske galerije Poola, pozvao je zagrebačkog umjetnika Pavla Pavlovića da u toj galeriji samostalno nastupi i izloži svoje nove radove. Pavle je naravno odmah pristao, a nakon nekog vremena pozvao je svoje kolege Martinu Grlić, Zlatana Vehabovića i Marka Tadića da zajedno nastupe. Kada mi je Bobo spomenuo tko će izlagati bilo mi ja malo čudno što se u tom društvu nalazi i Marko Tadić. Naime, slikarstvo Pavlovića, Vehabovića i Martine Grlić može se svesti pod zajednički, dosta upitan, neodređen i preopćeniti naziv Nove figuracije, dok se Tadićeva umjetnost rukovodi potpuno drugačijim principima. Međutim, u izvjesnoj najavi ove izložbe Pavlović piše da je razlog okupljanja ovih umjetnika njihova zajednička sklonost kolažiranju što okupljanju ovih umjetnika daje puno opravdanje i smisao. Dodatno me zaintrigirala svojevrsna posveta ove izložbe legendarnom rock glazbeniku Franku Zappi te moguće poredbe koje se iz tog mogu iščitati.
Davne 1966. godine Frank Zappa je osnovao rock grupu Mothers of Invation a njihov prvi album, čuveni Freak Out, sadržavao je i skladbu s nazivom It can happen here, kako se zove i izložba ovih umjetnika. Ta kompozicija, kao i većina ostalih sa spomenutog albuma promjenila je shvaćanje glazbe onog doba, pogotovo predodžbu o rocku jer je predstavljala fuziju rocka, bluesa, jazza, folka, a i ostalih tada popularnih i važećih glazbenih pravaca. Specifično je da je taj, fusion bio zaodjenut (kao uostalom i većina kasnijih Zappinih albuma) u inventivno ruho satire koja, podjednako u glazbenom i tekstualnom kontekstu, ironizira političku scenu tog vremena, ali i (znatno više) tadašnju pop kulturu.
Usudim se reći da sam istinski poklonik glazbe koju je stvarao taj američki glazbenik te mi imponira da likovni umjetnici, čiji su roditelji u doba izlaska Freak outa išli u dječji vrić ili osnovnu školu, na svoj način odaju počast ovom glazeniku jer njihova umjetnost, koliko god to čudno zvuči, ima dosta dodirinih točaka s impresivnim opusom ovog glazbenika. Naime, Zappa se na spomenutom albumu koristio postupkom spajanja različitih glazbenih stilova, što je slično kolažiranju u likovnim umjetnostima, a njime se, svaki na svoj način služe i umjetnici zastupljeni na ovoj izložbi. Također je sličnost u ironičnom prstupu kritici pop kulture o kojoj sudionici ove izložbe imaju identično porazno mišljenje, a to iskazuju svojim radovima stvorenim postupkom kolažiranja (ne radi se o uporabi tehnike kolaža već o inventivnom slikarskom postupku spajanja raznorodnih elemenata u jedinstvenu cjelinu) kojima na duhovit i inventivan način osuđuju konzumerizam, idolopoklontsvo, marketinški teror i sveprisutni kič koji je postao današnjim načinom i stilom života. Naši političari, povjesničari i analitičari govore kako smo mi zdrav narod s bogatom i bezprijekornom povjesnom i tradicionalnom baštinom te visokim etičkim i moralnim načelima te se u nas, kažu oni, takvo što ne može dogoditi. Slike ovih umjetnika svojim duhovitim, satiričnim i pomalo sarkastičnim pristupom, zaogrnutim rafiniranim stilskim i ikonografskim odrednicama na granici fikcije i stvarnosti, govore suprotno. Jebi ga, dogodilo se.
Mladen Lučić
