Address: Kandlerova 14, 52100 Pula | Open (winter): Mon - Fri 11 am - 2 pm or by appointment

Paolo Cervi Kervicher - Nemesis

From 27th Dec 2024 to 16th Jan 2025
16.05.2018.

Izložba skulptura , Siniša Majkus i Mirko Zrinšćak

Siniša Majkus

Siniša Majkus, rođen u Rijeci 1962. godine. Diplomirao je 1989. godine na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Miroslava Šuteja. Počinje izlagati još kao student od 1984. godine. Dobitnik je više nagradameđu kojima su najznačajnije 2. nagrada Biennalea mladih Mediterana u Rijeci (1995.) ; Nagrada na 6, Triennaleu hrvatskog kiparstva (1997.) ; 1. nagrada Grisija, Rovinj (1999.) ; godišnja nagrada Vladimir Nazor za izložbu Embrio, u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu (2005.) ; posebno priznanje HDLU Zagreb za izložbu Megamix u Laubi (2016.). Autor je djela u javnim prostorima u Matuljima, Opatiji, Zagrebu, Splitu, Šibeniku, Roču, Pazinu, Skradu, Jakovlju, Krapini... Predaje na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, u zvanju izvanrednog profesora.

Megamix

...izložbeni projekt pod naslovom Megamix jedan je od karakterističnih i do sada najkompleksnijih site specific projekata Siniše Majkusa, koncipiran kao svojevrsna ambijentalna intervencija in situ, koja svojom razvedenom piktoplastičkom megastrukturom predstavlja jedinstven primjer prostorne "relacione estetike" kojom je obilježio hrvatsku likovnu scenu zadnje dva desetljeća... Majkusov primjer obrnutog procesa objektivizacije ili opredmećenja grafičke ideje, crteža ili zapisa u čvrstom materijalu od čelične žice vraća povjerenje u skulpturalnu formu kao prostornu činjenicu, afirmirajući pojam kiparskoga, opredmećenog crteža kao konstruktivnog elementa i specifičnog spiralnog ornamenta u formiranju čudesnih vizura relacione prostorno-plastičke arhitekture, koja nadilazi i proširuje naše materijalno i perceptivno iskustvo... Na toj uspješnoj operativnoj matrici klizanja iz virtualnog (grafičkog) u predmetni svijet materijalne stvarnosti u kojem linija postaje čvrstom supstancijom "unutarnjeg crteža", pronašao je čudesnu formulu i trasirao put jednoj drugačijoj plastičnoj viziji. Opredjelio se za postmodernistički koncept u kojem spaja grafičko iskustvo i kiparsku vještinu u metajezičnu strukturu stilizirane manirističko sazdane poetičke forme, svojstveno duhu vremena i kodiranom jeziku suvremene tehnološke zbilje. U tom medijski nedefiniranom "prostorom između" izgradio je prepoznatljiv autorski rukopis, vješto balansirajući između prostornih preokupacija kiparske logike kao umjetničkog opredjeljenja i suvremenih likovnih fenomena slikarske i opartističke estetike kao osjetilnog iskustva, stekavši status i izdvojeno mjesto jednog od ključnih protagonista nove hrvatske skulpture.

Rođen 1953. godine u Voloskom.Studirao je na pedagoškom fakultetu u Rijeci organizaciju kulturnih djelatnosti i na Accademia di belle Arti u Veneciji u klasi profesora Emilia Vedove.Godinu dana boravi kao gost umjetnik u Kunstlerhausu (Kiel,Njemačka).Imao je atelje na Veprincu a 1992. godine je atelje preselio na Učku.Bio je predstavnik Hrvatske na 46. venecijanskom Biennalu;izlagao je u Museo de Arte  Contemporaneo(Sao paulo ,Brazil),Santiago de Chile (Čile),Museo Civile,Valdina(Čile),Museo De arte Contemporaneo (Buenos Aires,Argentina),Osaka Trienalle 2001 (Japan),Dom umjetnika Bratislava,Muzej Suvremene umjetnosti Budapest(Mađasraka),Muzej Suvremene umjetnosti Krakov(Poljska).
Od samostalnih izložbi izdvaja;MGC Klorićevi dvori u Zagrebu,Umjetnički paviljon u Zgrebu,Galerija Božidar Jakac,Samostanska crkva u Kostanjevici na Krki,Crkva Svetog Donata u Zadru,Pomorski muzej Rijeka.Radovi mu se nalaze u stalnom postavu u  Modernoj galeriji Zagreb i u MMSU Rijeka.O njegovom radu je snimljeno šest dokumentarnih emisija u Hrvatskoj i u inozemstvu.Dobitnika je Nagrada Grada Rijeke i odlikovan je redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za posebne zasluge u kulturi,nagrada za najbolju godišnju izložbu Ivo Kalina.Živi i radi na Učki.

Mirko Zrinšćak

Svaki umjetnički rad definiran je mjestom i vremenom svog nastanka. I dok su neki radovi određeni mjestom nastanka na razini fakta pa bi jednak oblik poprimili i u znatno drugačijim prostornim okolnostima, kod drugih, mjesto nastanka čini njihov neodvojiv i konstitutivni element. Radovi Mirka Zrinšćaka pripadaju drugoj grupaciji, a mjesto njihova nastanka je Učka. Kreativni proces Zrinšćaka istovjetan je istraživanju “naravi” (genius loci) mjesta, kao temeljnog preduvjeta kontemplacije i spoznaje čitavog realiteta.

Kreativni proces umjetnika nikada ne prestaje. Mjesto njegova obitavanja ujedno je i mjesto stvaranja, a samim time i mjesto spoznaje. Posredstvom magičnog dodira prirode, umjetnik je u konstantnom dijalogu sa svijetom koji ga okružuje. Moj posao se više ne razlikuje od moga života i obrnuto, navodi umjetnik. 

Temeljna sredstva Zrinšćakova istraživanja su drvo, ruke i vrijeme. Proces započinje akvizicijom trupaca hrasta lužnjaka, nastavlja se njihovom grubom zatim finom, ručnom obradom, definiranjem forme izvana, uzdužnim piljenjem i dubljenjem iznutra, sušenjem te spajanjem. Zrinšćak trupce uvijek iskorištava u punoj visini što znači da upravo priroda uvjetuje njihovu monumentalnost, dok protok vremena gradi njihovu duhovnost. Naime, proces traje ukupno tri godine, a ono što preostaje su sažete apstraktne forme lišene svake referencijalnosti, forme koje su “očišćene” od zaglušujućeg šuma asocijacija i njima pridruženih značenja. Preostaju nam skulpture tišine. Idealna forma za mene je sublimacija svih oblika koji postoje u nekom mom internom kompjuteru: sve što sam vidio, sve što sam doživio, sve što sam zaključio, kaže umjetnik. Njegova potraga posvećena pronalasku idealne forme puno je više od umjetničkog tretmana objekta, ekvivalent je spoznavanju bitka i razumijevanju nevidljivih uporišta naše vidljive stvarnosti.

Na doživljajnoj razini, Zrinšćakove skulpture djeluju poput esencija osjećaja, misli i unutarnjih stanja koja su često izvan našeg dosega, skrivene u podsvjesti. Iako apstraktne i bez referenci na predmetni svijet, one su nam i dalje veoma poznate i bliske, prepoznajemo ih kao davno izgubljeni dio sebe.

Vana Gović