Sebastijan Dračić - “Neviđeno”
Sebastijanovi radovi posebnog su i jedinstvenog umjetničkog senzibiliteta jer odišu specifičnom atmosferom koja ih postavlja u izvjestan metafizički kontekst što im bez sumnje priskrbljuje auru transcendentalnosti. Svjestan da je umjetnost u ovom stoljeću prije svega ideja, značenje i procesualnost, Sebastijan ne sagledavala vlastitu umjetnost kao konačni estetski čin, već kao produkt jasnog i promišljenog intelektualnog polazišta svojevrsnog dijalektičkog nihilizma. Takav pristup njegove slikarske kompozicije zaokružuje izvjesnom hermetičnosti koju potencira osebujna ikonografija.
Bez obzira radi li se o interijerima, pejsažima, prirodi ili urbanim fragmentima, autorova ikoničnost u službi je svojevrsne kataklizmičke vizije koja ne dolazi naglo i katastrofično, već lagano i postupno noseći sobom slutnju i bol. Premda u svojim radovima koristi čovjeka kao ikonografski subjekt on nije isključivo u funkciji tumačenja sadržaja, već je metafora predmetnosti. U složenim, pomalo alegoričnim i levitirajućim Dračićevim slikama sve je pomalo izmaknuto od stvarnosti, stoga će predmetnost (čovjek) biti nužan akcent koji će smiriti laganu i neprekidnu fluidnu likvidnost autorovih kompozicija i tektonski ih učvrstiti. Čovjek postoji na Sebastijanovim platnima i kad nije fizički prisutan jer činjenično sve autorove slike o njemu govore. On je onaj generator koji je svojim ishitrenim i (ne)promišljenim postupcima doveo našu civilizaciju na rub propasti, odnosno onaj koji je pokrenuo to čudesno permanentno gibanje Dračićevih kompozicija koje nas postupno dovodi na rub egzistencijalnog opstanka. Stoga su možda otuđenost i odsutnost objedinjujuće zajedničke teme njegovih dosadašnjih ciklusa u kojima uspostavlja izvjesnu inverziju realnosti kojom se jasno referira na svijet u kojem živi.
Premda svojim platnima sluti i nagovještava ekološku kataklizmu, autor poziconiranjem ili adicijom ljudskog lika ne govori samo o njenom uzroku, već metaforično progovara i o općoj inferiornosti duha pred materijalnim dobrima. Možda se Sebastijan stoga i izražava u slikarskom mediju jer današnje vrijeme, potpomognuto novim tehnologijama, sustavno radi na odumiranju umjetničke kreativnosti i intelektualne misli, a time i na dokidanju slikarstva.
Mladen Lučić
Moj rad se sastoji od slikarskih ciklusa, u kojima obrađujem teme koje uključuju kulturu, prirodu, civilizaciju i umjetnost. Idejni dio mi je jednako važan kao i izvedbeni. Najčešće radim u tehnici ulja, pomoću koje slikarskim procesima stvaram prizore pomaknute, snovite stvarnosti. Važan dio moga rada naslanja se na refleksije i citate različitih autora , kako antičkih tako i suvremenih, stvarajući radove višeslojnih interpretacija.
Grupa radova „Neviđeno“, daje odmak od mog uobičajenog izlaganja uokvirenih tematskih ciklusa koji se sastoje od ulja na platnu velikih dimenzija, te nudi pogled u moj crtački rad koji je nastajao zadnjih desetak godina. Crteži različitih dimenzija, tehnika i ideja, nisu tematski niti stilski zaokruženi, već poput crtačkog bloka nude intiman uvid u kreativne procese. Crteži nisu nastajali s idejom da ikada budu izloženi, no zajedno čine jednu heterogenu masu koja je pruža drugačiji pogled na moj slikarski opus.
Sebastijan Dračić
Sebastijan Dračić rođen je1980. u Zagrebu. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Zlatka Kesera 2006. godine.
Odabrane samostalne izložbe
- 2015. "No-limit" (sa Daniele Fortunom), Biblioteca umanistica del'Iincoronata, Milano, Italija
- 2014. "Gray", Galerija Kranjčar, Zagreb
- 2011. Knežev dvor, Rab
- 2011. "The beginning and the end of the world", Galerija Marisall, Zagreb
- 2010. Galerija S, Koprivnica
- 2010. "Svatko za sebe", Galerija SC, Zagreb
- 2007. "8 X 8", Galerija SC, Zagreb
- 2007. "Interijeri", Galerija Vladimir Filakovac, Zagreb
